-> Postupak koji vodi ka vjenčanju
-> Boravišno stanje
-> Iztraživanje
-> Bračni ugovor i bračne obaveze
-> Očinstvo

Uzrokovano azilantskom politikom, u kojoj jedino još slučajnost odlučuje, da li će bjegunac steknuti pravo boravka te naoćigled migrantne politike, u kojoj se pravo na stalni boravak skoro jedino još može steći kroz ženidbu, za sve veći broj ljudi se postavlja pitanje da li da se vjenčaju tj. da se uniju u popis matičnog ureda kao životno partnerstvo jednakog spola: iz ljubavi ili ne, ali u svakom slučaju u vezi sa prjetećim okonjčavanjem boravka. Razlozi za ovo su raznorazni. Poneko će si razmotriti vjenčanje kako bi mogao ostati sa ljubavnikom u Njemačkoj, dok će drugi to učiniti da bi sačuvao drugog od prjeteće političkog progona od koje mu prjeti izgon. Na što pri tome treba da obratimo pažnju?

Bez sumnje je ženidba ligitiman način osiguravanja boravka. Razlog radi kojeg se netko vjenča ili da unjeti u popis matičnog ureda životno partnerstvo, je stvar čisto privatne prirode, koja se nitkoga, a pogotovo države ne tiče. No na žalost ova se ne drži toga načela. Radi toga svaka ženidba treba biti dobro promišljena i pripremjena. Pri vjenčanju osoba koji imaju međusobni odnos, treba se uzeti u obzir da ljubavni odnos može biti pod teškim i mučnim iskušivanjima kroz vjenčanje radi stekućeg prava na boravak. Brak proizvodi ovisnosti, koje nisu samo jednostrane - no njemački partner ili partnerica su po prirodi stvari na sigurnijoj strani. Osim toga sa brakom mogu biti vezane potpuno različite predožbe. Tako za jednog partnera brak može biti čisto formalna stvar, dok drugi očekuje živjeti po pravilima tradicije. Ova pitanja se moraju razjasniti kao prvo, tako da brak ne poništi ljubav i sve završi sa svađom, osjećajem krivice te agresijama. A baš tako često sve završi, pogotovo ako obstrane granice nisu točno imenovane i poznate.

Nasljedno ćemo dati nekoliko uputa koje mogu pomoći pri odluki, no ostaje pri vama da se informirate o situaciji, -koja zna biti potpuno različita, na vašem mjestu prebivanja (matični ured, ured za strance, Socialni ured, bilježnik). Kao prvo par važnih točaka: po sadašnjem pravu brak mora trajati barem tri godine - dvije godine redovitog braka i godinu dana živeći u rastanku. U običajnoj situaciji za vrijeme tih tri godina nisu potrebni stalni posjeti nadleštvu. No jasno je istotako da brak ima posljedice koje treba da se obaziru. Ovo se odnosi na želju za djecom, dulji boravak u inostranstvu ili selidbu u drugi grad. Sve to nije isključeno no otežano ženidbom.

Najbitnije je međusobni povjerljiv odnos. Za oboje brak ima neke znatne posljedice, radi toga oboje trebaju imati povjerljiv oslonac u drugom. Za jednog partnera pravo boravka je vezano sa brakom. Za drugog vjenčanje možda ima posljedice pogotovo u novčanom smislu, na primjer socijalna pomoć ili pomoć za nezaposljene ili za študente ili kod poreza. Posljedice mogu poizići iz zajedničkog stana, na primjer jedan partner može biti izložen pokušajima sudbene ovrhe radi propusta bračnog partnera. Ovako nešto se ne bi smjelo dogoditi, no ako do toga dođe, mora se o tome govoriti.

Načelno je važno, da postoje prijatelji i prijateljice koji mogu pomoći pri poteškočama. Nema smisla shvaćati brak kao privatnu stvar, no pre velika javnost je pri zaštitnoj ženidbi opasna. Denuncijacija te već širenje glasina je u osnovi jedina mogućnost ureda za strance da otkrije zaštitnu ženidbu.

Postupak koji vodi ka vjenčanju                     <- početak
Ovisno o zemlji porijekla iz koje potiče strani bračni partner i postojeće dokumente procedura koja vodi ka vjenčanju može biti izrazito mukotrpna. Prvi korak je stoga da se informirate kod matičnog ureda, koji su dokumenti potrebni. Nadležni je matični ured na mjestu prebivališta jednog supruga, često stoga postoji izbor između dva matična ureda. U mnogo slučajeva je vjenčanje lakše sprovodivo kod jednog matičnog ureda nego kod drugog, šta može ovisiti o stavu matičnih namještenika na spram dvonacionalnom braku, no isto tako može ovisiti o stanju naredba u dotičnoj saveznoj pokrajni. Ponekad zna biti bolje da se preselite i prijavite drugdje, kako bi mogli zamjeniti matični ured. Unošenje životnog partnerstva se sprovodi po različitim odredbama u pojedinim saveznim zemljama. U većem broju je za to nadležni matični ured dok je u drugim nadležan bilježnik.

U pravilu će matični ured predati formular na kojem je točno zabilježeno koji dokumenti trebaju da se predaju a koji moraju u zemalji porijekla biti ovjereni od njemačkog konzulata. Najčešće su to izvod iz matične knjige rođenih, svjedođba o sposobnosti za brak, pasoš ili iskaz o pripadnosti državi i ovisno o zemalji porijekla, dodatni dokumenti. Te dokumente morate nabaviti u zemalji porijekla. U nekim zemalja ti dokumenti osim toga moraju biti ovjereni od njemačkog konzulata. Po zakonu i prema konzularnom pravu (§ 13) ovjerenje se ograničava na formalno istraživanje istinitosti. Od 2001/2002 nadalje u stvari ovakvo ovjeravanje istinitosti se više ne sprovodi u mnoštvu zemalja, jer navodno administracija koja izdaje dokumente u biti nije povjerljiva. Ovo se odnosi na večinu zapadnoafrikanskih zemalja, istotako na Vjetnam. Konzulat u ovim slučajim izvodi ovjeravanje nakon iscrpljujućih sadržajnih istraživanja. Uz pomoć takozvanih odvjetnika povjerenja, koji na tom poslu puno zarađuju pa prema tome imije u interesu, da završe posao što brže, istražuju se familijarni odnosi stranog bračnog partnera. To u nekim zemljama traje toliko dugo, da je ženidba u Njemačkoj time skoro onemogućena. Ovakvo provjeravanje se izvodi još jedino na oficjelni zahtjev ako zemlja porijekla smatra takvo istraživanje neophodno. Budite posebno pažljivi ako matični ured zahtjeva da se polože kompletno svi traženi dokumenti uključujuće i pasoša kao preuvjed da bi započeo postupak. Ako radi toga može doći do izgona zaručenog, jer nema dokumenta o povratku u domovinu, preporučujemo da se zapita pomoć odvjetnika koji ima iskustva u zakonodavstvu za strance, kako bi se spriječio izgon u toku postupka.

Ako u zakonodavstvu domovine ne postoji iskaz o sposobnosti za vjenčanje, nadležni visoki sud "Oberlandesgericht" mora izdati oslobođenje od iskaza o sposobnosti za vjenčanje "Befreiung vom Ehefähigkeitszeugnis". Za to je potrebno da matični ured pošalje dokumente sudu,koji na to izdaju oslobođenje. Postoje gradovi u kojima matični uredi odbijaju da prosljede zahtjeve sudu. U tom slučaju se treba zatražit pomoć odvjetnika.

U većini gradova se odobrava prijava za ženidbu jedino, ako inozemni partner ima neki važeći boravni dokument ili potvrdu ulaska od granične stanice. U drugim gradovima je dovoljno ovjerenje boravka. Važno je da se o tome pravovremeno informirate. Ako nemate mogućnosti da se vjenčate u okolnostima bez ovjerenog stanja, te ako nije moguć kratkoročni povratak u ovjereno stanje, vjenčanje se jedino još može provesti u inozemstvu. Svaki daljni trud da se nabave dokumenti koji su potrebni za vjenčanje u Njemačkoj je tada uzaludan.

Poteškoće su često vezane sa pribavljivanjem pasoša. Po § 5 prava o stanju osoba "Personenstandsverordnung (PStV)", pripadnost državljanstvu od tuđeg partnera se ovjerava kroz pasoš ili iskaz pripadnosti državi. Za bjegunce koji su postavili zahtjev za azil nabava pasoša je često nemoguća, jer ne žele stupiti u poslanstvo. No pasoš može biti nadoknađen drugom ličnom legitimacijom te svjedođbom o pripadnosti državi. Često je dovoljan već istekao, dakle stari pasoš. Ako su svi dokumenti na skupu matični ured će odrediti termin za izvršenje vjenčanja. Postupak navješčivanja je ukinut. Matičar može odbiti da izvede vjenčanje, ako ima obrazložene oslonce u mišljenju da oboje bračnih partnera hoće vjenčanje bez da namjeravaju osnovati stvarno životno društvo. Ova relativno nova zakonska pravila se očigledno rjetkokada sprovode. Mnogo matičara odbijaju da preuzmu posao istraživača te u svakom slučaju ne žele zaručenima išta loše podstaviti.

Boravišno stanje                     <- početak
Kao što smo već prije napomenuli, teško je vjenčati se, ako je inozemni partner već stekao stanje kao nepoželjen. Jedna mogućnost da stranac postane poželjen je postavljanje zahtjeva za azil. No to je bez poteškoća jedino sprovodivo ako do tada još nije bio postavljen takav zahtjev. Iako novi zahtjev može biti usljedni prvom postavljenom i nije na mjestu postavljanja zahtjeva poznato da je inostrani partner nepoželjeno u zemlji, dakle da je on u međuvremenu provjerljivo isputovao ili pak da je već toliko dugo u Njemačkoj, da je potražna naloga zbrisana, nasljedni zahtjev inostranog partnera može biti neopasan. Ako je inostrani partner suprotno tome tražen, dakle ako je potraga za njim u toku, usljedni zahtjev bi uzrokovao hapšenje. Vjenčanje je teoretično moguće iz pritvora, no u takvom slučaju može doći do pre brzog izgona.

Nakon vjenčanja tj. uvoda životnog partnerstva u matični popis, morate zatražiti dozvolu boravka po § 23 stavu 1 zakonodavstva za strance. Za to je potrebno da ste u bračnom životnom društvu. Oboje partnera dakle moraju biti prijavljeni pod istom adresom. Jedino radi važnih razloga (napr. studije u drugom gradu, posao u drugom gradu -u radnom vremenu, pre malen stan ako imate provjerljivu namjeru naći bolji stan) različite adrese mogu biti odobrene. Živjeti skupa pravno nije isto kao stanovati zajedno. No uvjek morate računati sa neugodnim ispitivanjem od stranačkog ureda.

Kod prvog izdavanja dozvola boravka po zakonskim pravilima je ograničena na tri godine. No u praksi je uobičajeno da se pri ženidbi sa bjeguncem dozvola ograniči na jednu godinu, kako bi nakon isteka jedne godine ponovo bilo potrebno postaviti usmeni zahtjev i da se iznudi ponovna potvrda o zajedničkom življenju. Ako dođe do sumjičanja u vezi sa stanom gdje zajedničko živite, stranački ured može da privremeno odbije ispostavljanje dozvole boravka i izvesti dodatna istraživanja. Niko nije dužan prisustvovati saslušavanju o prividnom braku. No pod okolnostima ovakvo saslušavanje može služiti svrsi da se ponište postojeće sumnje. Po pravilu strani partner je odgovoran dokazati, da živi u bračnom društvu. Informacije o toku takvih saslušavanja i pitanja možete dobiti kod mjesnih savjetovalištva za strance "Flüchtlingsberatungsstellen" ili kod saveza dvonacionalnih partnerstva. U slučaju velike nužde se može imati smisla da, bar za neko vrjeme, zaista živite zajedno.

Nadoknađivanje legalnog uputovanja u pravilu nije potrebno pri ženidbi sa njemcem. Ako se takošta ipak zahtjeva, ne trebate tome pristati. Po § 9 stav 1 br.1 stranačkog prava "AuslG" i po § 9 stav 2 br.1 "DVAuslG" je pri ženidbi sa njemcem izdavanje dozvole za boravak moguće bez nadoknađivanje legalnog uputovanja. Pri ženidbi sa osobama koji nisu njemci pitanje nadoknađivanja postupa ispoštavljanja vize u pravilu ovisi o tome, da li već imate pravo na doseljenje obitelji po § 18 stav 1 "AuslG", ili da li je to predmet pravnog prosuđivanja § 18 stav 2 "AuslG". Pri ženidbi iseljenika takozvane druge generacije važno je da pravo na doseljivanje ostatka familije jedino postoji ako važe preduvjeti § 18 stav 1 brojke 4 ili § 18 stav 3 "AuslG", te ako je pravno prosuđivanje isklljučeno.

Takozvano samostalno pravo boravka "eigenständiges Aufenthaltsrecht" nastaje nakon dvije godine bračnog života i postojeće dozvole boravka. Ako se dakle nakon dvije godine rastanete inostrani partner smije da nastavi boraviti u Njemačkoj (osim ako postoje razlozi za progon). Isto važi ako je brak sklopjen sa osobom koja nema njemačko državljanstvo. Nakon što su istekle tri godine braka sa njemačkim partnerom moguće je postaviti zahtjev za neograničenu dozvolu boravka. Bračna zajednica u tom trenutku mora da još traje. Oboje partnera to moraju pismeno obznaniti. Istotako ne smije postojati razlog za izgnanstvo te uzdržavanje mora biti osigurano.

Neograničena dozvola boravka može naknadno biti poništena, ako naprimjer, pri kasnijem zahtjevu za razilazak, trenutak rastanka bude datiran prije potvrde o zajedničkom životu partnera. Tada najme postaje jasno, da su ovdje postavljene krive izjave. Razilazak dakle mora biti datiran nakon trenutka kad je ustanovljen zajednički život, najbolje nakon što je dodjeljena neograničena dozvola boravka.

Iztraživanje                     <- početak
Ponekad ured za strance zna uvesti daljnje istrage. Uporište za sumju da je brak u stvari prividan jest ako je žena bitno starija nego muž, ili ako je ženidba izvršena kratko prije što bi došlo do izgona, ako ne postoji zajednički jezik i ako je njemački partner u braku već češće vršio ženidbe sa partnerom druge nacionalnosti. U tom slučaju zna doći do ispitivanja susjeda, koje najčešće sprovodi općinski policajac za taj predio. U ponekim gradovima policija zna da naiđe i pokuša pod nekim izgovorom da uđe u stan. Ponekad se pretražuje stari stan jednog od bračnih partnera, da bi se ustanovilo, da li on ili ona još tamo žive. Istotako ponekad zna doći do ispitivanja roditelja o partneru njihovog djeteta. Radi toga treba smotriti, da li da se informira roditelje, ili da se dogovori sa roditeljima da ni u kom slučaju ne odgovore na ikakva pitanja o djeci.

Bračni ugovor i bračne obaveze                    <- početak
Sa brakom su vezane određene obaveze, koje djelomično važe preko roka trajanja tog braka. Preporučujemo bračni ugovor pred bilježnikom, sa kojim se mogu isključiti neke obaveze. No ti isključci nisu djelotvorni ako štete trećima. Isključenje obaveze snabdjevanja radi toga ne važi u slučaju kada bi partner imao pravo na pomoć pri snabdjevanju po zakonu, a nakon rastanka postavi zahtjev za socialnu pomoć. U tom slučaju socialni ured će pod sticajem okolnosti odrediti da je drugi bračni partner dužan snositi troškove. No nije uvjek tako da brak vodi ka obavezi za snabdjevanjem nakon rastanka. To važi u pravilu jedino, ako je bračni partner spriječen da sam preuzme posao s kim bi se mogao snabdjevati.

Isključiva je uzajmna dužnost snabdjevanja nakon brako, no nije isključiva već za vrjeme rastanka. Osim toga treba da se u bračnom ugovoru bilježnika dogovori podjelu stvari. Uz to treba da se dogovori isključak kasnijeg djeljenja penzije. Ovo je pogotovo važno jer provođenje djeljena penzija produljuje postupak rastanka za mjesece. Ovo važi istotako, ako nakanjujete da dogovorite ugovor o rastanku. Bračni ugovor trebate sklopiti već pred ili kratko nakon vjenčanja. On naime djelomično gubi djelotvornost, ako već u toku jedne godine dođe do rastanka.

Očinstvo                     <- početak
Djeca koja su rođena za vrjeme toka braka i do 302 dana nakon rastanka su bračna. Rastavljen otac sa time je dužan snositi snabdjevanje. Ako poriče otađbinu, može postaviti tužbu "Vaterschaftsklage", u kojoj se ustanavlja, da rastavljen suprug nije otac djeteta. Važno je da se držite roka poricanja ođbine od dvije godine od kada ste doznali za to stanje. No i djete zastupljeno majkom može postaviti tužbu. U pravilu mislimo, da je konkretan plan jednog od bračnih partnera, da u sljedećih četiri godine dobije djete, suprotan zaštitnom vjenčanju. Već čista mogućnost, da dođe do takve želje za djecom u toku sljedećih četri godina, ne bi trebao spriječiti vjenčanje, jer se poteškoće prouzrokovane prividnim očinstvom daju riješiti.

Naše je mišljenje da se sve poteškoće vezane sa zaštitnim vjenčanjem daju riješiti, ako je svima kojih se tiče jasno kakve to za njih ima moguće posljedice. No konačnu odluku svak mora da donese sopstveno, slobodno i bez ikakvog moralnog pritiska. Institut XYZ

<- natrag